Anksioznost i depresija često idu ruku pod ruku. Ponekad se toliko brinemo da nas to ometa u svakodnevnim aktivnostima. S druge strane, potištenost i depresija mogu potpuno zamagliti vid.
Anksiozni poremećaji, koji uključuju generalizirani anksiozni
poremećaj, panični poremećaj, fobije i socijalni anksiozni
poremećaj, najčešći su problem mentalnog zdravlja kod odraslih,
prema istraživanju objavljenom u JAMA Networku.
Jedan je od glavnih simptoma depresije dugotrajno, tužno ili
beznadno raspoloženje, dok anksioznost uglavnom uključuje
osjećaje brige, nemira, nervoze i straha.
Anksioznost i depresija dijele biološku osnovu. Trajna stanja
anksioznosti ili lošeg raspoloženja uključuju promjene u funkciji
neurotransmitera. Smatra se da niska razina serotonina igra ulogu
i kod anksioznosti i kod depresije, zajedno s ostalim moždanim
kemikalijama poput dopamina i adrenalina.
Iako su biološke podloge ovih problema slične, anksioznost i
depresija doživljavaju se različito. Mogu se pojaviti uzastopno
(jedna kao reakcija na drugu) ili istodobno.
Kod sumnje u depresiju i anksiozne poremećaje važno je potražiti
stručnu pomoć. Prvi je korak posjet obiteljskom liječniku koji će
izdati uputnicu za pregled kod psihijatra, a on postavlja
dijagnozu na temelju razgovora. Važno je imati na umu da otvoren
i iskren opis raspoloženja, misli i svakodnevice pomaže liječniku
da bolje razumije kako se osoba osjeća te na temelju toga donese
ispravnu dijagnozu.
Depresija i anksiozni poremećaji mogu se liječiti medikamentozno
ili psihoterapijom, a najčešće se koriste kombinirane metode koje
uključuju obje vrste liječenja istovremeno. Svaki pojedinac je
drugačiji stoga liječnik odlučuje o najboljoj terapiji.
Antidepresivi imaju prednost nad lijekovima za smirenje
O mogućnostima liječenja anksioznosti antidepresivima razgovarali
smo s dr.sc. Porinom Makarićem, specijalistom psihijatrije i
subspecijalistom biologijske psihijatrije.
Dr. Makarić objašnjava da su antidepresivi lijekovi raznovrsnih
mehanizama djelovanja koji se primarno koriste u liječenju
depresije. Osim u liječenju depresije, učinkoviti su u tretmanu
anksioznih poremećaja poput generaliziranog anksioznog
poremećaja, paničnog poremećaja ili opsesivno-kompulzivnog
poremećaja.
Svoj pozitivni učinak pokazali su i u tretmanu poremećaja koji su
nastali kao posljedica izlaganja situacijama izrazitog
stresogenog potencijala, poput posttraumatskog stresnog
poremećaja. Ovi lijekovi ključni su alat u suvremenoj
psihijatriji, omogućuju pacijentima povratak funkcionalnosti i
kvalitetu života. Radi se o nekima od najpropisivanijih lijekova.
Njihovo djelovanje temelji se na modulaciji kemijskih procesa u
središnjem živčanom sustavu, posebice aktivnosti neurotransmitera
poput serotonina, noradrenalina i dopamina. Budući da simptomi
depresije i drugih mentalnih poremećaja često proizlaze iz
disbalansa tih molekula. Antidepresivi djeluju na način da
vraćaju ravnotežu i time omogućuju stabilizaciju raspoloženja.
Dr. Makarić kaže da u farmakološkom liječenju anksioznih
poremećaja prednost bi prije trebalo dati antidepresivima nego
lijekovima za smirenje.
Anksiolitici ili lijekovi za smirenje imaju važnu ulogu u
tretmanu psihičkih smetnji, no ukoliko je moguće, njihova
upotreba bi zbog adiktivnog potencijala trebala biti vremenski
ograničena.
Za razliku od anksiolitika, antidepresivi prilikom dugotrajne
upotrebe ne izazivaju ovisnost te su u tome smislu sigurni.
Prilikom liječenja anksioznih poremećaja, uz psihoterapiju,
najučinkovitiji su antidepresivi iz skupina selektivnih
inhibitora ponovne pohrane serotonina i selektivnih inhibitora
ponovne pohrane serotonina i noradrenalina.
Nuspojave antidepresiva
Unatoč svim prednostima, antidepresivi, kao i svi drugi lijekovi,
mogu uzrokovati određene nuspojave, objašnjava dr. Makarić.
Prilikom propisivanja antidepresiva, liječnici vode računa o
mogućim nuspojavama te ih na temelju izbjegavanja tih nuspojava i
propisuju. Određene nuspojave, popust sedacije (umirujućeg
osjećaja) u određenim psihičkim poremećajima, primjerice
anksioznim poremećajima mogu biti i poželjne.
Antidepresivi uključuju selektivne inhibitore ponovne pohrane
serotonina (SSRI), kao što su citalopram, fluoksetin,
escitalopram, paroksetin i sertralin. SSRI se često koriste u
kombinaciji s kognitivno-bihevioralnom terapijom i drugim
oblicima psihoterapije za težu anksioznost i depresiju. Druge su
opcije inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina
(SNRI), koji uključuju duloksetin, venlafaksin i desvenlafaksin.
Neki antidepresivi mogu pridonijeti porastu tjelesne težine tako
da ih nije preporučljivo ordinirati kod pretilih osoba, no mogu
biti od koristi kod pothranjenih pacijenata i onih sa manjkom
apetita.
Prilikom propisivanja antidepresiva bitno je voditi i brigu oko
moguće interakcije s drugim lijekovima koje pacijent već od prije
uzima. “Bitno je napomenuti da je mogućnost javljanja izraženijih
nuspojava svedena na minimum ako se antidepresivi propisuju u
adekvatnoj dozi uz redovito praćenje pacijenata”, ističe dr.
Makarić.
Što kažu pacijenti
Na forumu o nuspojavama psihofarmaka pacijenti koji koriste
antidepresive dijele svoja iskustva. U postovima upozoravaju npr.
da se antidepresive mora uzimati dugo razdoblje, bez prekidanja,
minimalno šest do 12 mjeseci poslije zadnjeg simptoma.
“Kada pišeš od drhtanju, groznici i osjećaju hladnoće, to su
tipične nuspojave kod privikavanja i odvikavanja od
antidepresiva. Antidepresivi se moraju redovito uzimati, po
liječničkoj uputi. Ovisnosti o antidepresivima ne bi trebalo
biti, osim psihičke. Kod anksiolitika se može razviti fizička
ovisnost, ako ih se uzima duže vrijeme”, napisala je sudionica
foruma pod pesudonimom Ciganka.
Sudionica Dooa piše da nuspojave ovise o tome koje se
antidepresive pije, ali i o samom pacijentu. “Ja sam prvi tjedan
imala samo opstipaciju, mučninu i glavobolje. Ali obično uz
antidepresive dobiješ i neki lijek kojim ublažavaš nuspojave…
ukoliko se radi o napetosti uzrokovanoj lijekom ili nesanici.
Djeluju obično nakon dva do šest tjedana…ovisi. A terapija traje
bar pola godine. Nekima i cijeli život”.
Najmanje nuspojava kod psihoterapije i transkranijalne magnetske
stimulacije
Liječnici za anksioznost preporučuju kognitivno-bihevioralnu
terapiju. Ona podučava kako odbaciti negativne misli, koristi
vještine suočavanja i tehnike opuštanja za smanjenje stresa.
Tijekom seansi planiraju se strateška ponašanja koja smanjuju
tjeskobu i podižu raspoloženje.
To nije samo tretman za anksioznost i depresiju, već je i
najbolje proučena psihoterapija za upravljanje boli, prema
Harvard Healthu.
Osim antidepresiva i psihoterapije, u tretmanu depresivnih
poremećaja mogu se koristiti i neke druge metode poput
transkranijalne magnetske stimulacije.
Dr. Makarić ističe da se radi o sigurnoj i učinkovitoj metodi za
liječenje rezistentne depresije te je kao takva odobrena od
nadležnih regulatornih tijela i uvrštena u vodeće svjetske i
europske stručne smjernice.
Osim za liječenje depresije, transkranijalna magnetska
stimulacija može se koristiti i za liječenje drugih psihičkih
poremećaja poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ova metoda je
bezbolna i ima relativno mali spektar nuspojava zbog čega je
generalno vrlo dobro podnošljiva.
Tretman je dostupan u zagrebačkim psihijatrijskim bolnicama uz
liječničku uputnicu.