Stranom gostu bitna je i sigurnost pa i to mogu li slobodno skočiti usred mora i biti sigurni da ih neće napasti morski pas. Što to Hrvatska ima, a nema Grčka, Italija i Španjolska i kako izbjeći scenarij da domaći turiste napadaju pištoljima na vodu?
Turizam je perjanica domaćeg gospodarstva, ono vuče sa sobom i
potrošnju u trgovini, proizvodnju hrane, brendira Hrvatsku kao
sigurnu zemlju, a turistima već godinama daje više od samo sunca
i mora.
Što nam je pokazao prvi test za turističku godinu za vrijeme
Uskrsa, kakvu sezonu očekujemo, gdje (i po kojoj cijeni) ljetuje
domaći turist i koliko zbivanja u svijetu mogu ugroziti naš
turizam – sve su to teme o kojima smo razgovarali s čelnikom
Hrvatske turističke zajednice Kristjanom Staničićem koji je bio
gost našeg podcasta posvećenog gospodarstvu i poduzetništvu
“Ideje na stolu”.
Uskrsni praznici nekako su uvijek test za glavni dio sezone –
jesmo li ga prošli?
Period od prva četiri mjeseca, u koji ubrajamo i Uskrs, zapravo
je prolazno vrijeme turističke godine i mi smo tim prolaznim
vremenom ove godine iznimno zadovoljni. U plusu smo od oko 4% po
dolascima i noćenjima i to nas veseli jer je to nastavak
pozitivnog trenda koji smo imali i lani, kada je bila rekordna
turistička godina.
Kakvu godinu očekujete s obzirom na signale sa sajmova?
Cilj nije obarati rekorde svake godine po pitanju brojeva, nego
jačati predsezonu i posezonu. Trenutno stanje bukinga pokazuje
dobre signale po svim pokazateljima – od naših najvećih hotelskih
kompanija, ali i od partnera u inozemstvu, turoperatora i
avio-prijevoznika koji dovode u Hrvatsku najveći broj gostiju.
Ali puno je posla pred nama i zato smo oprezni te idemo iz
mjeseca u mjesec, tjedan za tjedan. Radimo marketinške kampanje,
puno promotivnih aktivnosti i oglašavamo se, dovodimo turističke
agente, influencere, blogere, turističke novinare kojima na licu
mjesta prezentiramo našu turističku ponudu.
Tako se šira javnost vani informira i odlučuje, između ostalog,
za Hrvatsku kao svoju turističku destinaciju.
Glavni dio turističke sezone nama je najvažniji, ali jednako
važna nam je i posezona. Idemo korak po korak i sportskim
žargonom – ovo je bilo prvo prolazno vrijeme, drugo će biti na
kraju polugodišta, a na kraju kolovoza treće prolazno vrijeme.
Optimizma ne nedostaje, no sjećanje na pandemiju, a onda i
početak rata u Ukrajini, daju za pravo da je uvijek dobro imati
dozu opreza. Postoji li doza straha?
Ne bih rekao da je to strah.
Svaka godina je specifična, ove godine osjete se pritisci
inflacije na mnoga gospodarstva što se reflektira na dinamiku
putovanja i svijest građana u pojedinim državama.
S druge strane, imamo političke izazove koji su generirani, po
mom mišljenju, iz nekih centara moći, koji opet posredno utječu
na svijest građana u smislu njihovih putovanja. Na to moramo biti
spremni.
Ono što je naša zadaća je da budemo uvijek proaktivni, da budemo
vrlo intenzivni i da budemo kontinuirano prisutni na tržištima i
kroz komunikaciju, marketinške kampanje, društvene mreže i
digitalne kanale prema najširem tržištu, kako bismo Hrvatsku
pozicionirali kao jednu od najpoželjnijih turističkih
destinacija.
Kad ste spomenuli inflatorne pritiske – oni se osjećaju i u
drugim zemljama. U Njemačkoj je graditeljstvo u problemima, kao i
autoindustrija. Slično je i u Francuskoj. Kako diše Europa i
turisti, jesu li nešto oprezniji i čekaju li možda last minute?
Ove godine se zaista osjeća pritisak last minute, koji je
izraženiji nego prethodnih godina. S druge strane, s obzirom na
situaciju u pojedinim gospodarstvima, recimo u Njemačkoj, tu je
prisutna veća doza opreza.
Međutim, ono što je pozitivno jest da ljudi putovanje shvaćaju
kao jednu od svojih primarnih potreba.
Dakle, to više nije luksuz, nego stvarna potreba i to postaje dio
načina života. Ljudi se neće odreći putovanja tek tako. Razmotrit
će svoj budžet i gdje će putovati u skladu s tim.
Zato je važno da budemo, između ostalog, cjenovno konkurentni, uz
kvalitetu i sigurnost. Hrvatska mora nuditi vrijednost za novac,
odnosno za određenu cijenu treba ponuditi najbolju moguću
kvalitetu. I zato tu nema straha, jer, kao što je Hrvatska bila
prisiljena podići cijene svojih usluga, isto se dogodilo i u
konkurentskim zemljama poput Grčke, Španjolske, Italije i
Francuske.
Naša komparativna prednost je u tome što smo blizu naših
najvažnijih emitivnih tržišta. Još uvijek smo primarno
autodestinacija, za razliku od mnogih drugih destinacija koje su
aviodestinacije, a cijene aviokarata su drastično porasle, što će
opet utjecati na budžete putnika koji će putovati u takve
destinacije.
Možemo li se usporediti s našim konkurentima – što se u jednom
klasičnom turističkom paketu dobije u Italiji, Španjolskoj,
Grčkoj, a što u Hrvatskoj?
Generalno i dalje postoji percepcija da se kod nas i dalje nudi
vrijednost za novac. To su pokazale naše analize, bilo da su bile
interne ili eksterne. Kontinuirano pratimo kretanje cijena na
turističkom tržištu naših konkurenata i mogu reći da Hrvatska
nije ni najskuplja ni najjeftinija.
To proizlazi iz činjenice da smo strukturirani malo drugačije. Na
primjer, smještaj u hotelima s tri, četiri, pet zvjezdica,
smještaj u apartmanima ili vilama, ugostiteljske usluge i slično,
ukazuju da je Hrvatska u okvirima cjenovne konkurentnosti s našim
konkurentima.
Postoje segmenti gdje smo malo skuplji i postoje segmenti gdje
smo povoljniji, ali sve u svemu, važno je da budemo oprezni kod
formiranja cijena. Sigurno ima primjera gdje se možda malo
pretjeralo, međutim, generalno mislim da Hrvatska jako dobro
stoji po pitanju cjenovne konkurentnosti.
Očeuju li se ove godine više cijene, ako da – koliko?
Generalno se cijene u odnosu na prošlu godinu neće mijenjati osim
iflatornog indeksa, ali to je uobičajeno.
Značajnije povećanje cijena bit će tamo gdje se išlo u
investicije i gdje je došlo do značajnijeg porasta kvalitete.
Primjerice, izgradnja novog hotela ili obnova starijeg hotela u
novi. Tamo zapravo dobivate novi proizvod za novu cijenu.
Gdje ljetuje domaći gost? Cijene su tu gdje jesu, plaće su takve
kakve jesu. Teško je razumjeti da od Zagreba do mora ima svega
oko dva sata vožnje, a domaći gost da jedva ode jednom godišnje
na obalu. Više od toga ne može si priuštiti.
Ja bih rekao da Hrvatska ima tu prednost upravo u svojoj
raznolikosti turističke ponude, pa ako hoćete i u raznolikosti
ponude u smislu cjenovne konkurentnosti, koja je zapravo vrlo
važna za naše građane.
Kad pitate o tome gdje najviše hrvatski turisti u ljetnim
mjesecima vole putovati, to su prije svega Zadarska županija i
Kvarner.
Možda i zbog blizine mora Zagrebu, ali i ostalim županijama
unutar Hrvatske. A s obzirom na raznolikost i različite razine
kvalitete i kategorije naših smještajnih kapaciteta, mislim da
Hrvatska zaista ima ponudu za svakoga.
Raznolikost Hrvatske – imamo kampove, imamo hotele na visokoj
razini s pet zvjezdica, imamo obiteljski smještaj. Raširili smo
se što se tiče ponude. Je li to dobar smjer Hrvatske ili možda
Hrvatska u nekom periodu od 10 do 20 godina ipak ima viziju da se
usmjerimo u jedan tip turizma? Što želimo?
Hrvatski turizam je u proteklih 30-ak godina, od samostalnosti,
donio puno dobroga.
Međutim, moramo biti objektivni i reći da još uvijek imamo puno
izazova. Zato su i Vlada i Ministarstvo turizma u pravo vrijeme
donijeli novu Strategiju razvoja održivog turizma na koju se
naslanja čitav niz operativnih planova.
To je rezultiralo i izmjenama određenih zakonskih odredbi, a
jedan od ključnih izazova je promjena smještajne strukture naših
kapaciteta.
Naime, Hrvatska ima preko 60 posto kapaciteta u takozvanom
privatnom smještaju. Nove zakonske izmjene išle su upravo u
pravcu distinkcije onog pravog smještaja domaćina obiteljskog
smještaja, od onih rentijera.
S druge strane, nama nedostaje hotelskih kapaciteta. Mi smo
negdje oko 10 posto smještajnih kapaciteta u hotelima, a naši
konkurenti, primjerice u Italiji, Grčkoj i Španjolskoj, taj
postotak dižu iznad 40, 50, pa i 60 posto. I to je nešto na čemu
trebamo dugoročno raditi i to ne ide preko noći.
S druge strane, jako moramo paziti na jedan od glavnih resursa
temeljem kojeg onda možemo koncipirati našu turističku ponudu, a
to je prostor. Moramo se jako pažljivo odnositi prema korištenju
našeg prostora, bilo da se radi o morskom ili kopnenom dijelu
našeg prostora.
Mislim da kroz budući strateški razvoj održivog turizma zaista
imamo priliku na dugi rok odrediti budućnost razvoja turizma u
pravcu kvalitete i održivosti i za buduće generacije.
Održivost se tema aktualizirala posljednjih godina. Ipak, jesmo
li mi u nekim mjestima Jadrana uspjeli nepovratno devastirati
prostor upravo nekontroliranim razvojem turizma?
Sigurno da postoje određene lokacije, prije svega na Jadranu,
gdje smo možda prostor koristili na neodgovarajući način i na taj
način možda trajno devastirali dio prostora.
Međutim, velika većina naše obale i otoka je još uvijek jako
dobro očuvana i zato je odgovornost na nama da taj prostor i
dalje čuvamo i da kroz pametno upravljanje prostorom, kroz
pametno upravljanje destinacijama u pravcu njihove održivosti i
na tragu naših strateških odrednica te zakonskih rješenja, taj
prostor trajno sačuvamo i stvorimo uvjete i za život naših
budućih naraštaja, koji će onda imati ne samo koristi u turizmu,
nego će i živjeti turizam.
Jer, turizam je prije svega način života.
Kako napraviti taj balans da ipak imamo goste i da od njega
zaradimo, da to ne postane masovno, da ne klizimo dalje u problem
preizgrađenosti i previše iscrpljivanja svojih resursa? Je li
možda smjer gost veće platežne moći koji će htjeti privatnost i
više platiti za doživljaj i iskustvo? Želimo li Hrvatsku u tom
smjeru?
Mi smo u strateškim odrednicama odredili pretpostavku da želimo
razvijati takozvani premium segment turizma, koji ne znači uvijek
samo najvišu platežnu moć, nego i jedinstveno iskustvo koje će
gost dobiti prilikom svojeg boravka u jednoj od hrvatskih
destinacija.
Kroz zakonske odredbe smo odredili da svaka destinacija treba
raditi svoj plan upravljanja. Dakle, svaka destinacija će kroz
vlastitu strategiju i vlastiti plan definirati kakva destinacija
želi biti, kakav profil gostiju želi imati, kakvom strukturom
smještajnih kapaciteta želi raspolagati, kakvu turističku ponudu
želi ponuditi turistima koje cilja i za koje se bori na
turističkom tržištu.
Na taj način smatramo da možemo utjecati na kvalitetno
upravljanje turizmom u cjelini i na taj način želimo Hrvatsku
pozicionirati stepenicu više nego što je to bilo do sada, da na
neki način sačuvamo naše ključne resurse, a s druge strane da
lokalno stanovništvo ima koristi od turizma, ali i višu razinu
kvalitete života te da Hrvatska kao destinacija na globalnom
turističkom tržištu bude prepoznatljiva kao kvalitetna i održiva.
Oslanjamo li se tu možda i previše na povjerenje i manire dobrog
gospodara na one na lokalnoj razini. Hoće li se zadržati
mehanizmi kontrole da se zaustavi ako nešto ode u krivo?
Mislim da je Vlada u pravo vrijeme donijela te zakonske izmjene i
pravilnike, kojima se zapravo stvara jedan okvir održivog razvoja
turizma.
S druge strane, teško je nešto nametati iz Zagreba lokalnoj
zajednici, primjerice što trebaju raditi i kakav turizam
razvijati u Dubrovniku, Splitu, na Šolti, na Dugom otoku, u
Gorskom kotaru, Slavoniji ili negdje u Međimurju.
To zaista znaju najbolje ljudi koji tamo žive, koji raspolažu s
resursima i prostorom u kojem žive.
Što je s našim perjanicama turizma? Svi smo jako ponosni na
Dubrovnik, ali nedavno su i britanski mediji kao alternativu
predložili Ston i to upravo navodeći da smo možda pretjerali s
turizmom u Dubrovniku.
Činjenica je da je Dubrovnik globalno naš najprepoznatljiviji
turistički brend i destinacija koja je na svjetskom glasu. To
treba priznati i ja mislim da svi skupa trebamo biti ponosni na
to.
S druge strane, postoje pozitivni primjeri u proteklih nekoliko
godina koje je Grad Dubrovniku potaknuo i implementirao upravo u
pravcu održivosti, u pravcu izbjegavanja onih scenarija koje smo
imali prilike gledati, primjerice u Veneciji, Grčkoj, Španjolskoj
i u nekim destinacijama gdje su turiste špricali pištoljima na
vodu.
Dubrovnik je uveo program “Respect the City” koji ima puno
implikacija na smanjenje gužvi u staroj gradskoj jezgri, na
posjet zidinama, Tvrđavi itd. To je povezano i s posjetima
gradskim muzejima i ostalim ustanovama, gradskom prijevozom…
Dobro je da Dubrovnik zapravo znači i magnet za razvoj manje
poznatih destinacija – spomenuli ste Ston, a ja bih pridodao i
cijeli Pelješac, okolne otoke, zaleđe Dubrovnika, Neretvansku
dolinu itd.
I upravo u tom smislu Hrvatska turistička zajednica ove godine
provodi niz kampanja koje smo nazvali “Get to know me” gdje
zapravo uz naše perjanice turizma – Dubrovnik, Split, Rovinj,
Poreč, Zagreb, Opatiju – želimo potaknuti turiste na posjet u
manje poznata područja u okruženju naših prepoznatljivih
destinacija i poticanje na putovanje prema kontinentu i
unutrašnjosti naših primorskih županija.
I to je ono što danas svijet traži. Danas je trend, osim onog
ranije spomenutog last minute, otkrivanje novih, manje poznatih
destinacija, rekao bih, bisera, a Hrvatska zaista tu ima što za
ponuditi.
Koliko kontinentalna Hrvatska sudjeluje u ukupnom prometu turizma
i razvijamo li kontinent dovoljno brzo? Imamo projekte, tu su i
domaći gosti koji također preferiraju sve više kontinentalni
turizam, ali je li dovoljno razvijen?
Činjenica je da kontinent sudjeluje u ukupnom turističkom prometu
Hrvatske s nekih četiri do pet posto, što je zaista značajno
manje nego što bi moglo biti s obzirom na potencijal kontinenta.
Međutim, to predstavlja i priliku za kontinentalni turizam da se,
uz sve što smo ranije spomenuli u kontekstu održivosti i
kvalitete, bolje razvije u budućnosti. Također, činjenica je da
su u posljednjih nekoliko godina realizirani brojni projekti u
smislu turističke infrastrukture, što daje pretpostavke za razvoj
određene turističke ponude na kontinentu.
To će sigurno rezultirati povećanjem udjela turističkog prometa u
ukupnom prometu Hrvatske. Ono što je posebno interesantno na
kontinentu je to da on ima resurse za razvoj, posebice kroz
selektivne oblike turizma poput outdoora, zdravstvenog turizma,
koji mogu biti motiv za dolazak izvan glavne ljetne turističke
sezone i time utjecati na produženje turističke sezone, odnosno
turističke godine.
Kontinent zaista radi dobre stvari.
Možemo spomenuti nekoliko primjera: u Čepinu imamo novi hotel s
pet zvjezdica koji bazira svoju ponudu na zdravstvenom turizmu, u
Osijeku imamo gospodarski centar s izvrsnim kongresnim
kapacitetima, u Tuhelju imamo novi kapacitet u hotelskom
kompleksu koji također razvija obiteljski i wellness turizam, a
Gorski kotar ima sjajne kapacitete za razvoj outdoor turizma.
Trebamo li više raditi na promociji kontinentalnog turizma? Kada
pomislimo na more imamo prilično jasnu ideju gdje idemo i što
ćemo dobiti? Međutim, kada je riječ o kontinentalnoj Hrvatskoj,
nije uvijek tako. Treba li pojačati vidljivost ponude
kontinentalnog turizma i kako to učiniti?
Apsolutno, i moram reći da Hrvatska turistička zajednica od 2020.
godine provodi mnoge aktivnosti, zajedno s cijelim sustavom
turističkih zajednica. U tu svrhu smo preusmjerili dio naših
prihoda u promociju kontinenta.
Formirali smo dva fonda: Fond za turistički nedovoljno razvijena
područja kontinent i Fond za udružene turističke zajednice. Na
taj način, pojedini subjekti unutar sustava turističkih zajednica
mogu se prijaviti na javne pozive koje svake godine objavljujemo.
Ove godine smo, primjerice, dodijelili više od 12 milijuna eura
za različite projekte koji utječu na vidljivost i promociju
kontinentalnih destinacija, odnosno cijelog hrvatskog kontinenta.
U proteklih pet godina dodijelili smo gotovo 40 milijuna eura.
Kada bi imali prijatelja iz inozemstva koji vas pitao da u
nekoliko rečenica opišete doživljaj na moru i na kontinentu, kako
biste prezentirali našu zemlju?
Uvijek prezentiram Hrvatsku kao najljepšu zemlju na svijetu. Mala
je u globalnim okvirima, ali je pravi biser, zemlja s velikim
srcem, jer je naša gostoljubivost globalno prepoznatljiva.
Uvijek se ponosimo našim sportašima koji pomažu u promociji i
koji utječu na prepoznatljivost Hrvatske. Govorim o prirodnim
ljepotama, od nacionalnih parkova poput Plitvica i Krke, otočja –
Brijuna, Kornata, pa do Kopačkog rita i Risnjaka, koji je
jedinstven u Europi.
Osim toga, ističemo našu povijesnu baštinu, kao što su najstarije
naselje u Europi u Vinkovcima, Muzej krapinskog pračovjeka, a
imamo i najveće zidine nakon Kineskog zida – Stonske zidine.
Nema samo Rim arenu, imamo i mi Pulsku. I naravno, imamo puno
atrakcija, kako materijalnih, tako i nematerijalne kulturne
baštine, od Sinjske alke, Rapskih samostreličara, Puteva Marka
Pola, paške čipke itd. Kada ljudima pričate o Hrvatskoj, zaista
ostanu bez riječi jer imamo toliko toga za ponuditi.
I kad sve to začinite s našom gastronomijom, koja se odlikuje
različitošću, ovisno o regijama. Uvijek ističemo najbolji tartuf
iz Istre, najbolja maslinova ulja, a uvijek se natječemo koji će
pršut biti najbolji na svijetu – istarski ili dalmatinski. I
naravno, ističemo crnu slavonsku svinju, kontinentalna i
primorska vina.
Kad govorimo o gastronomiji – imamo li problem da gosti na
tanjuru možda prečesto dobivaju konfekcijsku rajčicu ili hranu
koja ne odražava okuse naše gastronomije? Odnosno, da domaća
hrana ne dolazi na tanjur turistka onoliko često koliko bi
željeli?
Činjenica je da mi proizvodimo male količine hrane i da ne možemo
zadovoljiti sve zahtjeve tržišta. Međutim, naši najbolji
restorani i gospodarstva, u okviru OPG-ova, itekako su
prepoznatljiva. Turisti koji dolaze u Hrvatsku vole posjetiti
naše vinare, OPG-ove i konobe u Istri, Dalmaciji i na kontinentu
obiteljska gospodarstva jer znaju da će dobiti domaće i zdrave
namirnice, uz autohtono doživljaj gostoljubivosti, zasnovan na
tradiciji lokalnog stanovništva. To je upravo ono što turisti
traže – autentičan doživljaj.
Jedan od naših jakih aduta je i sigurnost, a govoreći o tome
često zaboravljamo na širinu tog pojma – pa sigurnosti kupanja u
moru? Je li tako?
Sigurnost je svakako jedna od naših najvećih komparativnih
prednosti. Hrvatska je među zemljama koje su na samom vrhu po
sigurnosti po noćnim šetnjama. Možete hodati po cijeloj zemlji,
čak i noću, bez straha od opasnosti. Također, kada skočite u
plićak ili nasred Jadranskog mora, možete biti sigurni da vas
neće napasti morski pas.
A gostu je i to bitno?
Apsolutno! Na primjer – jako puno radimo na promociji u Americi,
oni se čude kako mogu skočiti u more bilo gdje kad dođu jedriti.
I to bez straha.
Sigurnost je važna i u prirodi, jer na područjima poput Velebita
i nacionalnih parkova, poput Paklenice ili Sjevernog Velebita,
možete biti sigurni da će hitna pomoć ili HGSS doći u najkraćem
roku ako zatreba i s helikopterom. To nije uvijek slučaj svugdje
(u svim zemljama).
Na primjer, kada plovite na moru, a ljeto je na Jadranu i
nekoliko stotina tisuća plovila, možete se sigurno osjećati jer
znate da Hrvatska ima i specijalizirana plovila i kapetaniju koja
brine o sigurnosti na moru.
Takvi aspekti sigurnosti doprinose percepciji Hrvatske kao
sigurne destinacije. Morao bih reći i da policija radi sjajan
posao i svake godine dolazi nam stotinjak policajaca iz drugih
zemalja i to daje dodatan osjećaj sigurnosti i ugodnog osjećaja
stranih turista koji vide svog policajca u odorama iz vlastite
zemlje. Osjećaju se i sigurnije te ih mogu biti informacije pa
nam i pomažu.
Je li Hrvatska osmislila taj model stranih policajaca ili smo to
kopirali?
Mislim da je Hrvatska bila među prvim zemljama koja je uvela ovaj
model i da su druge zemlje počele kopirati našu praksu.
Kao osoba iz turizma, biste li stranim gostima naplaćivali
spašavanje u kajaku usred nevere ili ako su se nepripremljeni
zaputili u planine, pa su ih spašavali HGSS-ovci ili se digao i
helikopter?
U inozemstvu je sasvim uobičajeno da se spašavanje dodatno
naplaćuje. I osobno sam imao iskustva na skijanju gdje sam morao
platiti dodatne usluge hitne medicinske pomoći. Međutim, kod nas,
takve akcije financiraju Turističke zajednice i Vlada.
No, mislim da ćemo u budućnosti morati razmisliti o modelu
naplate tih usluga jer će potreba za njima rasti, a mi moramo
težiti održivosti.
I odnosi li se to samo na strane goste, ili imamo i naše goste
koji su nepromišljeni pa krenu na Biokovo u neodgovarajuće
vrijeme u japankama, bez vode, pa zapnu?
Mislim da je tu prije svega važna edukacija i puno ponavljanja i
informiranja ljudi. Ako hoćete, i same edukacije kako se
pripremiti za određenu aktivnost na otvorenom, od odjeće do samog
ponašanja, načina hodanja, trčanja, bicikliranja itd. I zapravo
mislim da svatko treba biti odgovoran, prije svega prema sebi, i
procijeniti što su njegove mogućnosti, a što nisu, te prema tome
prilagoditi vlastite aktivnosti.
Što kažete svojim najboljim prijateljima kako naći najbolji
smještaj uz dobru cijenu na obali?
Savjetujem da svatko potraži ponaosob ono što zadovoljava njegove
preferencije i potrebe, a s druge strane, uvijek pokušavam
usmjeriti ljude da ne putuju u špici sezone.
Spominjali ste Dubrovnik; danas (u vrijeme proljeća op.a) je
doživljaj Dubrovnika prekrasan. U Dubrovniku je toplo, lijepo je
vrijeme. Sve je u funkciji od hotela, restorana, kafića,
događanja, i Dubrovnik, primjerice, može se doživjeti jednako
kvalitetno, ako ne i kvalitetnije nego u kolovozu.
Želim reći da zapravo pokušavam navesti ljude da putuju izvan
glavne turističke sezone, jer Hrvatska zaista ima što ponuditi.
Hrvatska je prekrasna zemlja i doživjeti Slavoniju u proljeće,
Gorski kotar u proljeće ili jesen, kada imate živopisne boje
stabala, kada još uvijek možete susresti poneku divlju životinju,
tada još uvijek nije prehladno.
Isto tako, primjerice u unutrašnjosti Istre ili Brijunima,
Kornatima – sada, u predsezoni je jedinstveni osjećaj.
Slušaju li to domaći gosti i sele li se polako sa špice
turističke sezone u predsezonu ili posezonu?
Mislim da polako idemo prema tom trendu. To vidimo iz brojki.
Kada gledamo strukturu gostiju, prvi su nam trenutno domaći
gosti. Iza njih su Nijemci. U sezoni će se to promijeniti, ali
činjenica jest da domaći gosti u ovom dijelu godine ostvaruju
najveći turistički promet, i nadam se da će se u budućnosti taj
trend nastaviti.
S druge strane, želio bih istaknuti da je naš cilj poticati ljude
da putuju u pred i posezoni, kako bismo 21 milijun dolazaka i oko
108 milijuna noćenja produžili na što širi period tijekom
turističke godine. Ne trebamo težiti tome da svake godine obaramo
rekorde u broju noćenja i dolazaka, nego da te brojke ostvarimo u
što dužem periodu.
Koliko je jeftiniji smještaj u predsezoni i posezoni u odnosu na
špicu?
Generalno, pad cijena je uvijek rezultat ponude i potražnje.
Činjenica je da je ljeti najveća potražnja, te su tada cijene
najveće. Logički je zaključiti da su cijene sada puno
pristupačnije u predsezoni i posezoni nego u glavnoj turističkoj
sezoni. To je možda jedan od motiva i poticaja da ljudi putuju u
tom dijelu godine.