Pročelnik katedre Moralne teologije s Katoličko bogoslovnog fakulteta Tonči Matulić gostovao je u N1 Specijalu posvećenom smrti Pape Franje.
Osim katolicima, Matulić tvrdi da će Papa Franjo vjerojatno
nedostajati i mnogima koji se ne nazivaju katolicima.
“Ne možemo sakriti stanovito žaljenje i tugu, pogotovo katolički
vjernici, ali mislim da i svi ljudi dobre volje. Doista njegove
poruke i geste su sezale daleko onkraj same granice Katoličke
crkve. Čak bih se usudio reći da su u nekim sredinama njegove
poruke i geste bile i bolje prihvaćene i na neki način dočekane s
većom otvorenošću srca i uma nego li je to bio slučaj u
katoličkim sredinama. U tom smislu gubitak Pape Franje, zapravo i
nije gubitak. Papa Franjo se zasigurno upisao zlatnim slovima u
povijest papinstva, u povijest Katoličke crkve”, kazao je
Matulić.
Matulić tvrdi da je poruka koju je Papa Franjo širio cijeli
pontifikat dopirala do srca mnogih ljudi, a pogotovo ranjenih.
“Njegov pontifikat je sav bio okrenut ranjenim skupinama,
pojedincima, pa i ranjenim stukturama ovoga svijeta. On je bio
glasnogovornik, od samog početka, siromašnih i migranata. Možemo
se sjetiti događaja kojima je on povlačio pozornost svijeta, ali
ne na sebe nego na te jadne migrante. Bio je glasnogovornik
potlačenih i izrabljivanih, glasnogovornik djedova i baka koji su
ostavljeni sami, glasnogovornik beskućnika, gladnih i žednih…”,
rekao je Matuli.
Papa kao veliki kritičar klerikalizma
Matulić navodi kako je Papa Franjo bio sklon izircanju
samokritike Katoličkoj Crkvi, zbog čega je i on sam bio na meti
kritika unutar crkvene hijerarhije.
“S jedne strane je došla ta otvorena samokritika koju je
usmjeravao prema svim crkvenim strukturama bez razlike unutar
hijerarhijskog ustroja Crkve, od kardinala, biskupa, pastoralnog
klera, akademskog klera, nas teologa, profesora, itd. Gdje god ne
živimo autentičnim, evanđeoskim životom tu ima prostora za izreći
samokritiku. I u tom smsilu nenaviknuti da vrhovni poglavar
Crkve, rismki biskup iznosi autorkritiku Crkve i proziva jednu od
najtežih bolesti crkve – klerikalizam – nazvavši ga Christuts
vivit – Krist živi, knjiga u kojoj kaže da je taj klerikalizam
izvor svih zala u Crkvi”, poručio je Matulić.
Što znači naglašeno klerikalna crkva?
“Znači slaba aktivnost vjernika, laika, slaba valorizacija
vjernika, laika u središnjim strukturama. Evo u strukturama
odlučivanja Crkve, mjesto gdje se crkva pokazuje više zatvorena i
oslonjena na jedan dio crkve, jedan promil članova crkve donosi
odluke. Međutim, netko mora biti odgovoran, nije to pitanje sada
razvodnjavanja odgovornosti…”, tvrdi Matulić.