
Sve je počelo kod starih Rimljana, preciznije inicijator svega bio je njihov prvi kralj Romul koji se dosjetio napraviti kalendar koji je imao samo deset mjeseci.
Godina je počinjala u ožujku, a završavala u
prosincu. Siječanj i veljača nisu postojali. Naime, zima
im nije bila bitna jer se njihovo bogatstvo temeljilo na sadnji
i žetvi, prenosi Reader’s digest.
Dolaskom drugog rimskog kralja Numa Pompilijea na
prijestolje oko 750 godine prije Krista, odlučili su dodati još
dva mjeseca kako bi ga sinkronizirali s 12 lunarnih ciklusa. To
su bili siječanj i veljača, a imali su svaki po 28
dana. Tada je kralj odlučio dodati još jedan dan u
siječnju kako bi godina imala 355 dana. Međutim, kalendar je i
dalje imao nedostatke.
To je funkcioniralo dobro nekoliko godina, ali ubrzo
sezone nisu bile usklađene s njihovim tipičnim mjesecima,
odnosno godišnjim dobima. Kako bi to popravili, Rimljani
su dodali još jedan mjesec – Mercedonius – koji su ubacivali u
kalendar svakih nekoliko godina, nakon 23. veljače. Bila
je to noćna mora jer je takav kalendar bilo teško
pratiti.
Stvar je potom u svoje ruke uzeo Julije Cezar oko 45
godine prije Krista. Angažirao je stručnjaka da napravi
kalendar po uzoru na egipatski. U kalendar su dodali deset
dana i dodatni dan u veljači svake četiri godine. Takav
kalendar zadržao se do danas i zato veljača ima 28 dana,
odnosno 29 kada je prijestupna godina, prenose
24sata.



