Brkati član žirija RTL-ovog glazbenog showa 'Zvijezde' služi se britkim humorom koji se može protumačiti na dva načina – njegove ćete riječi shvatiti kao opservaciju mudraca koji izgovara naglas sve što misli ili, kratko i jasno, kao vrijeđanje
U prve četiri epizode ‘Zvijezda’ gledatelji su imali priliku
vidjeti i čuti različite natjecatelje, pjevače amatere koji traže
put do titule najboljeg pjevača. Zadaća žirija je da od tisuće
prijavljenih izdvoji one koji imaju talent, glazbeno znanje ili
odličan vokal te ih pošalje u novi krug natjecanja u kojem će
selekcija biti još teža.
Bez obzira stoji li pred njim muško ili žensko, sa ili bez
sluha, tremaš ili potpuno opuštena i samouvjerena osoba,
karizmatični član žirija, Goran Lisica Fox, neće moći
izdržati a da ne izvali domišljati komentar
koji može nasmijati ili uvrijediti i kandidate i gledatelje.
Na pitanje što treba imati pjevačka zvijezda, Fox je bez dlake
na jeziku kazao da se kod ženskih kandidata zna koji su
poželjni “atributi”, dok je kod muških vrlo važno da nema
brkova. Smatra kako bi za show bilo najdragocjenije da se
članovi žirija na televiziji pojave goli, “kao od majke
rođeni”.
Fox je za nastup kandidatkinje Antonele Bekavac, koja je s
bikom Krilanom odlazila na natjecanja, kazao kako nije
jednostavno ići “s bika na Adele”, dok je Jeleni Mirković
predložio da će je pustiti dalje, ako će mu “jednom tjedno
četkati brk”.
Medicinskim je pristupom Dalmatincu Jakovu Krokaru, koji je
pjevao bez energije, rekao da “pjeva stisnuto” te da izgleda
“kao broj šest, a pjeva kao broj pet”, a jako ga je zanimalo
zašto kantautor Grgur Marut piše pjesme o uroti i uništenju,
smatrajući da Grgur možda zna tajnu kako se radi paški sir.
“Čuvaj se tog paškog sira, da te ne bi fakat netko po noći
ciglom po glavi, da te ne unište…”, savjetovao je Fox
momka.
Fox je poslušao preko 40 izvođača koji žele postati zvijezda, a
njegovi ‘foxizmi’ uspjeli su kandidate zbuniti ili nasmijati.
Evo nekoliko njih:
“Pjevala si kao, recimo, imaš ženskog psa koji se okotio, a sve
mrtvorođeno. Tako mi je djelovalo… Trebalo je pjevati kao da su
tri bila mrtvorođena, ali i da su tri ostala živa. Jel’
razumiješ? Vizualiziraj za sljedeći put… Sretno!”
“Kostandin je puno ime? To je jako dugo ime… Dok izgovoriš,
ogladniš. Tako da je bolje skraćeno, Dino.”
“Razgovarala si s bikom? A kojim jezikom ste komunicirali?”
“Kako ja baš i ne znam pjevat, a u kupaonici moraš pjevat, imam
doma onaj usisavač za pjevanje. Nešto teže uči, al zna nešto
guknut. E, ovo tvoje je nešto bolje od mog usisavača.”
“Imaš glas za pet, ali pjevaš za čistu dvojku plus”
“Mislim da pjevaš odlično, ali matrica je nešto pijana… Još ako
bi otpjevala nešto od “Traviate”, ja bih te preporučio da se
prijaviš i dogodine. Odmah pjevaj u visoko. Najviše što možeš.
Mi ćemo uhvatiti, bez brige budi…”
“Ovo si jako dugo vježbala, jel da? Ni Bob Dylan nije imao baš
sigurnu intonaciju, ali mu nije štetilo…”
“Ružan si s time kao pomrčina Sunca, ali pjevaš dobro. Šta ćemo
sad? Hoćemo li ga pustiti dalje, ovako nakaznog?”
“Ovaj nastup mi nije baš kao da bi izvrnuo vreću
krumpira. Više je kao da istreseš glave kupusa. Nema
toliko kotrljanja kao s krumpirom, ali ima barem nešto.”
“Ako si izabrao pjesmu Led Zeppelina, imaš 99,99% šanse da to
nećeš dobro izvesti. Tako da si iskoristio samodesktruktivan
moment, a to je dobro. Nisi prošao dalje…”
