Znamo koga možemo očekivati i gdje
U Dali baru jedini je slon bio taj koji s vremena na vrijeme zapleše. Zahvaljujući svojim dugim nogama i mašti Salvadora Dalija koji ga je stvorio takvog, uspije se zanjihati za razliku od publike koja se zavalila u šarene naslonjače i izmjenjivala tračeve. Nadajmo se da je to bio slučaj, jer šteta je da uz “live” bend baš nitko drugi ne pleše.
Medussa bar odjekivao je ritmovima domaće glazbe. Zgodne noge u kratkim suknjicama i visokim potpeticama pratile su taj ritam s veseljem do kasno u noć. Srednjoškolke i srednjoškolci pronašli su svoje mjesto okupljanja i druženja. Cure su pokazivale svoje adute u jednobojnim haljinicama, dok su dečki uživali u udobnosti jeans hlača, košulja, te laganih, već proljetnih džempera.
Maraschino Bar želi biti posebna priča, ali nije. Kao da vrijeme stoji u Maraschinu, a ne samo da se ne mijenja program, već ni ljudi. Znamo koga možemo očekivati u Maraschina u četvrtak, petak, subotu, pa čak i u kojem dijelu bara ga /ju možemo naći. Baš ništa novo, uvijek dotjerane i zgodne cure i dečke koji su uložili nešto vremena u sebe stojeći pred ogledalom, iako to nikada ne bi priznali.
Što nas to odbija od City Club Foruma? Da li je u pitanju glazba, okruženje, atmosfera? U najranije sate u noći, Forum će zjapiti prazan, ali što nam se više približava svitanje, Forum je sve puniji i glasniji i topliji i lica su nasmijana, pričljiva, pristupačna. Alkoholizirano stanje, možemo reći, ali i možemo priznati da je na kraju svima ipak najdraže pobjeći u dobri, stari Forum.
Maya Pub utočište je “alternativcima”, ljubiteljima rock glazbe i opuštene atmosfere. Da biste dobili piće, uglavnom čekate minimalno deset minuta, u kojih se uspijete izjadati nekome koga vidite prvi put u životu jer je i taj netko u istoj situaciji kao i vi.
