'James Blake' je melankoličan, lepršav, senzualan i emocionalan komad baladnog underground popa, koliko i tvrd, sirov, mračan...
James Blake
je na svom istoimenom prvijencu, nakon nekoliko iznimno hvaljenih,
odličnih i jako važnih EP-a iz 2010, ponovo pokazao što to znači zvučati
kao SADA, po svom, vlastitom, jedinstvenom receptu.
Koji u isto vrijeme miješa sve i svašta, ali zvuči i kao samostalni,
monolitni žanr u kojem se sudaraju utjecaji svega u rasponu od soula,
dubstepa i klavirskih indie balada, kombinirani kao supernova savršene
male noćne muzike.
‘James Blake’ je melankoličan, lepršav, senzualan i
emocionalan komad baladnog underground popa, koliko i tvrd, sirov,
mračan, narogušen napad na niske frekvencije, spreman na posve novi,
nimalo agresivni način testirati membrane vaših zvučnika. Da, sve u isto
vrijeme.
James Blake oduševio je i kritiku i scenu prošle godine, kao 21-godišnji
genijalac iza mini-albuma ‘CMYK’ i ‘Klavierwerke’, odličnim ‘tejsterom’
onoga što nam je ovaj pjevač gospela, školovani svirač klavira, pjesnik
i elektronički producent sada konačno ponudio u LP formatu, igrajući se
s ogoljelim pristupom pjesmama, katkada pjevušeći preko brujeće bas
linije, a katkada demonstrirajući to da masakriranje vokala filtriranjem
može otići u daleko zanimljivijem pravcu od današnje AutoTune manije u
mainstreamu.
Poslušajte samo ‘Lindesfarne’ za najbolji primjer ove
prakse, gdje je samostalni vokal u isto vrijeme i instrument, podloga
samom sebi.
U inovativnim komadima digitalnog nu soula, kakvi su ‘Unluck’ i ‘Wilhelms Scream’, Blake zvuči kao muška Erykah Badu nakon što je neko vrijeme provela zarobljena na underground partyju na jugu Londona, a ‘Limit To Your Love’, njegova obrada Feist, daje briljantan novi duh originalu, miješajući klavir, sablasni glas i odličan, još sablasniji, seksi bas. Ukratko, minimalizam već dugo nije zvučao ovako bogato.
