Ako želite angažman u novom Winnetou poželjno je da znate jahati i da
ste u dobroj formi. Trebamo ljude koji nalikuju na Indijance, ali i one
koji mogu utjeloviti ‘Bljedolike’, kažu u agenciji za statiste Studio 8.
Producenti
njemačko-hrvatske koprodukcije užurbano traže pet tisuća statista, među
kojima i invalide, ljude s ožiljcima kao i nudiste koji su spremni
snimati scene u kojima moraju biti razgolićeni.
– Poslao sam svoju
fotografiju i ušao u uži krug te dobio upitnik u kojem s ocjenama od 1
do 5 moram ocijeniti svoje jahačke sposobnosti, borilačke vještine,
kaskaderske mogućnosti i vještinu rukovanja oružjem. Još nisam dobio
odgovor, ali se nadam da sam prošao – rekao je jedan od kandidata koji
se zbog uvjeta u natječaju nije smio predstaviti. Uz sve to, morao je
navesti veličinu odjeće, posebice hlača, te bi li pristao na šišanje za
potrebe snimanja.
Kako doznajemo, dosad se prijavilo 1500 Hrvata
koji se nadaju dobroj zaradi na snimanju filma. Produkcija još taji
koliki su honorari, a takvi poslovi u stranim koprodukcijama uglavnom se
plaćaju između 250 i 350 kuna po danu snimanja.
– Ako netko od
statista pokaže poseban talent, ima šanse dobiti veću ulogu – kažu u
Studiju 8. Film će se snimati šest mjeseci u zaleđu Trogira, na kanjonu
Zrmanje i oko Učke. Na mjestima gdje se snima film priljev turista
trebao narasti za 150 posto, kao u mjestu Canakale, koje je glumilo
Troju u istoimenom filmu, procjenjuje Hrvoje Hribar iz HAVC-a.
Devedesetih je snimljena i parodija o odnosu Winnetoua i njegova najboljeg prijatelja, koji dijele više od “samo” bratske ljubavi, a u Njemačkoj je i dalje hit.
U
Njemačkoj obožavaju Karla Maya zbog legendarnih priča o američkom
Divljem zapadu, koje je napisao, a nikada nije stupio na tlo SAD-a.
Hrvatski pejsaži idealno su poslužili za scenografiju jednog od
najobožavanijih filmskih serijala svih vremena, i brojni Nijemci žele
posjetiti mjesta na kojima su snimali tri filma o indijanskom poglavici.
No unatoč tome njemački redatelj Michael Bully drznuo se ismijati
svetinju snimivši parodiju na serijal o Winnetou “Manituova cipela”
1991. U ovom camp-ostvarenju redatelji i scenarist propitkuju pravo
značenje romana Karla Maya.
U njemu Indijanac Abahachi i Ranger te
Abahachijev brat gay Winnetouch pokušavaju pronaći blago kako bi
otvorili krčmu. Sam zaplet ne zvuči neobično, no gay potkontekst i
zabavne egzistencijalističke scene u kojima bijeli čovjek i Indijanci
jašu u zalazak sunca zapravo se pitajući, doslovno i metaforički “kamo
to uopće idemo i tko ima kompas”, i danas nasmijava brojne gledatelje.
Njemačke
nazive Indijanaca teško je uopće prevesti jer znače nešto kao smrdljivi
gušter, očna mrena i poludjela vidra.
Konj njihova grčkoga kompanjona
zove se Apollo 13 jer su sva njegova braća (njih 12) a kasnije i on,
poginula od naleta brzih vlakova. Svi govore bavarskim dijalektom pa se
često zezaju na račun “južnjačkog” zavlačenja.
Za razliku od Mayeva
romana, u kojem su glavni likovi poštenjačine koje se bore protiv
pohlepe bijelog čovjeka, a žene su samo za vođenje ljubavi, u
“Manituovoj cipeli” junaci su prevaranti. Mutnim poslom se dočepaju
novca da otvore krčmu i kasino. Bijeli čovjek i Indijanac se vole, samo
na ponešto drukčiji način, odnosno za ljubav im nisu potrebne žene.
