Goran Bregović danas je gostovao kod Aleksandra Stankovića u emisiji “Nedjeljom u 2″. Ako netko želi znati da li se carstvom upravlja, odgovor će dati
kvaliteta glazbe koja se ondje sluša”, citirao je Stanković Konfucija na
početku emisije.
“Osim Isusa, mi ostali moramo polako shvatiti što nam je
posao na ovom svijetu. Tek sam na 4. godini fakulteta snimio prvu ploču,
tako da je malo nedostajalo da se ne bavim glazbom nego da predajem
marksizam”, prisjetio se Bregović svojih početaka.
Priznao je da je da se u početku glazbom bavio zbog djevojčica, ali to se s vremenom promijenilo.
“Imam
taj neki invaliditet iz rock and rolla, moram biti uvijek u nekoj
gužvi. Volim raditi s ljudima i vidjeti što će se dogoditi. Ako ne
vjeruješ da će se toga dana dogoditi neko čudo, nema se ni smisla
probuditi”, kaže Bregović.
Glazba je kao sol, bez nje bi život bio bljutav
“Kad
počnu da mi se znoje noge, kao kad netko priča gluposti. To je stvar
osjećaja, jer glazba nije ni zrak ni hrana ni seks. Glazba je kao sol,
može i bez nje, ali bi bilo bljutavo”, pokušao je objasniti Stankoviću
što je za njega loša glazba. On sam, kaže, voli suvremenu glazbu.
“Zamolio
sam već da me spale i bace u more ili negdje na planinu. Obvezivati
neke unuke da mi održavaju grob, a ja slučajno umrem u Parizu… Tko će
to… Ali odnos prema smrti se mijenja s godinama. Danas mislim da onaj
tko zna živjeti, znat će i umrijeti”, smatra Bregović.
“Mislim da
sada pišem najbolje, ali još uvijek učim”, kaže. Priznaje da se i on i
Bijelo dugme s godinama mijenjaju pa ni glazba ni koncerti ne mogu biti
kao nekad.
Zašto nema Željka Bebeka na koncertima Dugmeta, pitao je Stanković, no Bregović nije htio o toj temi.
Krađa koja “ne postoji”
“Kada
stvarate glazbu, da li kradete?”, htio je znati Stanković, aludirajući
na informaciju da je zbog plagiranje pjesme Enricu Maciasu morao platiti
milijun eura.
“To je izmišljotina, ne postoji. Nisam nikada imao
sudski proces, a kamo li zbog glazbe”, odgovorio je Bregović, dodajući
da je svaka glazba nastala u “sudaru” s drugom glazbom.
“Toga ima
koliko hoćete i mislim da to tako i treba biti. Većina dobro napisane
glazbe nastavlja neku tradiciju, nije to namjera kompozitora”, odgovorio
je Bregović na pitanje kada bi se osjetio povrijeđenim ako bi čuo
vlastitu glazbu u tuđoj.
“Ja imam ciganski stav prema tome. Kod
njih je glazba kao zalazak sunca, svačija je. Nikad se ne bih uvrijedio
da netko od mene ukrade glazbu, sviđa mi se ideja da mi je netko ukrade.
To tako treba biti”, tvrdi Bregović.
“Deset godina u kojima sam
ja pisao dobro, a on dobro režirao. Bila je to sretno složena ekipa”,
komentirao je suradnju s Emirom Kusturicom, dodajući da je to vjerojatno
najveći režiser kojeg smo imali.
Počeo karijeru u striptiz baru
“Počeo
sam karijeru svirajući u striptiz baru sa 17 godina. Ima li veće sreće
nego biti okružen golim ženama u toj dobi? Onda sam se riješio
predavanja, a prije rata sam već imao zlatne ploče u 10 zemalja. Zatim
sam bio sretan što nisam bio zatvoren u Sarajevu tijekom rata”, pojasnio
je Bregović zašto se smatra sretnim u životu.
“Samo čekam da
netko svijetu pokaže dalmatinsku glazbu. Mislim da bi to trebali učiniti
Gibonni ili Huljić, jer su oni najtalentiraniji predstavnici te
generacije”, osvrnuo se glazbenik.
“Bijelo dugme je uvijek sviralo
pastirski rock. Čitavo vrijeme pritiskali smo tu istu točku”, rekao je
Bregović, dodajući da mu ne smeta kada ga kritičari britko napadaju, ali
ne i kada ga “kolju tupim nožem”.
“Možete vi zamisliti da će
netko na svojoj svadbi puštati Labuđe jezero, ali nema toga. Svi ćemo na
svojoj svadbi zapjevati svoj narodnjak, zaplesati svoje kolo. Moj je
otac bio vojno lice, moja majka knjigovođa. Ja sam naslijedio ukus
srednje klase, to je jedino što znam”, objasnio je Bregović. Priznao je
da da se ne osjeća kao zvijezda i ne želi biti slavan.
Slava, žene i kokain
“U rock nad rollu uvijek ima previše i slave i žena… Jedino sam uvijek pazio da nas ne ulove s drogom”, kaže Bregović.
“Je li točno da je Bijelo dugme imao dogovor s Jugotonom da im dostavi određenu dozu kokaina?”, pitao je Stanković.
“To
je bilo u trošku studija, da. Imao sam rokove koje je trebalo
ispoštivati, u dva tjedna sam morao napisati određenu količinu glazbe i
to mi je pomagalo da ostanem budan. Ali ja sam s drogom raskrstio”, kaže
Bregović.
“Ja sam odrastao u starom dijelu Sarajeva… Odjednom
su se u Sarajevu religije vratile na velika vrata, ali s obzirom da je
taj mali grad preživio takav rat i nije se toliko promijenio. Ja sam
Sarajlija”, osvrnuo se na glazbenik na grad iz djetinjstva.
Bregović je svoj album “Alkohol” posvetio svojim roditeljima, piše Index.hr.
