Prije nekoliko dana hrvatska sveučilišna reprezentacija u futsalu ostvarila je povijesni uspjeh osvojivši zlato na Svjetskom prvenstvu u Šangaju. Hrvatski su studenti iznimno jak turnir odigrali fantastično i na putu do svjetskog trona pobijedili nekoliko velikih favorita, zaključno s moćnim Brazilom u finalu.
Važne karike momčadi trenera Alena Jukića bila su i dva dečka
koji su ponikli na zadarskim malonogometnim terenima, Zadranin
Toni Vučković i Benkovčanin Ante Piplica.
– Kada je trener Jukić složio momčad, znali smo da imamo
kvalitetu da napadnemo najviše pozicije, ali bili smo svjesni i
kakvi nas protivnici očekuju te svih izazova turnirskog sustava
natjecanja. U grupi smo prvo lako pobijedili Mongoliju, a onda
smo neočekivano teško poraženi od Ukrajine, nakon čega vjerojatno
nitko nije vjerovao u nas. No, mi smo znali da nismo još sve
rekli na ovom prvenstvu – priča nam Toni.
I onda je počeo hrvatski pobjednički niz.
– Prvo smo pobijedili Novi Zeland za prolazak skupine, a onda u
četvrtfinalu Portugal, koji je zapravo njihova mlada
reprezentacija, koja je osvojila dva europska U-19 prvenstva
zaredom. Nakon toga nas je u polufinalu čekala Ukrajina, koja je
prije dvije godine igrala finale s Brazilom i uvjerljivo nas je
porazila u skupini pa smo i njih riješili. I konačno u finalu
branitelj naslova Brazil. Svi su protiv nas bili favoriti, ali
svima smo pokazali kolika je snaga naše momčadi i zasluženo
osvojili naslov prvaka. Nemam što dodati nego da smo svi
presretni i ponosni na ovaj veliki uspjeh.
Uspjeh koji je tim veći kada se zna ozbiljnost ovoga natjecanja.
– Iskreno, ovo je prvenstvo bilo sveučilišno samo po nazivu.
Inače, što se tiče momčadi, to su sve redom bili profesionalci u
svojim ligama i igrala se vrlo visoka razina futsala. Također,
natjecanje je bilo jako ozbiljno organizirano, baš na najvišoj
razini i mislim da sve to čini naš uspjeh još i većim – ističe
Vučković.
Toni je inače student četvrte godine Geodezije, dok je Ante na
trećoj godini KIF-a.
– Mislim da smo napravili veliku stvar za promociju studentskog
sporta i kako se može uskladiti akademska karijera s onom
sportskom. Jako sam ponosan na ovu momčad i mislim da ćemo tek s
vremenom posati svjesni veličine ovog rezultata. Biti prvak u
nečemu je uvijek velika stvar, a posebno kada postaneš svjetski
prvak na natjecanju gdje dođu tako ozbiljne momčadi sa
profesionalnim igračkim i stručnim kadrovima – kaže Ante, koji je
zajedno s Tonijem nedavno osvojio i naslov prvaka Hrvatske u
dresu Futsal Dinama.
I on ističe kako je za titulu svjetskih prvaka najzaslužnija
snaga momčadi.
– U ovoj momčadi ima ono nešto posebno što krasi svakog vrhunskog
sportaša, a to je karakter. Ovaj turnir smo osvojili baš na
karakter, vjeru i pobjednički mentalitet. Velike zasluge za to
idu i našem stručnom stožeru, koji je odradio ogroman posao i
pomogao nam da pružimo ono najbolje od sebe. Iskreno, dolaskom na
turnir moja očekivanja su bila da prođemo grupu, a sve drugo je
nagrada. No, kada smo maestralno otvorili četvrtfinale protiv
Portugala i ušli u polufinale, dobili smo još veću potvrdu naših
vrijednosti i vjeru da možemo do zlata, što se na kraju i
ostvarilo. Pokazali smo da boj ne bije svijetlo oružje, već boj
bije srce u junaka – zaključio je benkovački vratar.
