Nakon 17 dana natjecanja i 339 podijeljenih kompleta odličja spušten je zastor nad Olimpijskim igrama u Tokiju, sasvim sigurno jednim od najčudnijih i najneobičnijih u olimpijskoj povijesti, ali vrlo uspješnih za hrvatski sport.
XXXII Olimpijske igre u Tokiju održane su s godinom dana
kašnjenja, bez gledatelja i uz stroge epidemiološke protokole.
Usprkos silnim preprekama, pandemiji, strahovima, ali i brojnim
otporima ipak su uspješno održane. Premda su se mnogi pitali je
li izvedivo dovesti više od 11.000 sportaša iz više od 200
zemalja u grad koji se bori sa suzbijanjem širenja koronavirusda.
Završno slavlje stoga je proteklo u duhu zajedništva, kao dokaz
da uvijek postoji nada.
Hrvatsku je u Tokiju predstavljalo 59 sportaša u 16
sportova. Na konačnoj ljestvici osvajača medalja
reprezentacija Hrvatske osvojila je 26. mjesto s tri zlatna, tri
srebrna i dva brončana odličja, dok su najuspješniji bili
američki sportašice i sportaši s 39 zlata, 41 srebrom i 33
bronce. Na konačnom popisu osvajača medalja našle su se 93
države.
Američki plivač Caeleb Dressel (24), osvajač pet zlatnih odličja,
bio je najuspješniji sportaš, dok je australska plivačica
Emma McKeon (27) najtrofejnija među sportašicama sa četiri zlatne
medalje te tri brončane.
Svečanost zatvaranje počela je videom s nekim od najljepših
sportskih trenutaka u protekla dva tjedna, nakon čega su na
stadion ušli Njegovo carsko veličanstvo prijestolonasljednik
Akishino zajedno s predsjednikom Međunarodnog olimpijskog odbora
(MOO) Thomasom Bachom. Na stadion je unesena i japanska zastava.
Uslijedio je i mimohod zastava sudionika OI, a hrvatski strijeg
nosio je kapetan vaterpolske reprezentacije Andro
Bušlje. Prema tradiciji zatvaranja, sportaši su potom ušli na
stadion međusobno pomiješani u duhu zajedništva. Većina je
već u svojim domovinama, jer su prema zdravstvenim i
sigurnosnim protokolima, sportaši morali napustiti Japan u roku
od 48 sati od završetka svojih događaja kako bi smanjili rizik od
infekcije i širenja virusa
Za to vrijeme na velikim ekranima projicirale su se poruke
navijača.
“Čak ako ne možemo biti zajedno, još uvijek možemo podijeliti
trenutak koji nikada nećemo zaboraviti,” napisala je jedna
djevojka.
Zanimljivo, jedna od scena završne svečanosti nazvana je “Ovo je
Tokio”. Ona je trebala pokazati sportašima tipičan
vikend proveden u zamišljenom parku u Tokiju. Naime, unatoč tome
što su došli u glavni japanski grad sportaši zbog COVID-19
protokola nisu imali priliku sami vidjeti ili doživjeti
Tokio.
Već po tradiciji za vrijeme svečanosti zatvaranja dodijeljene su
medalje pobjednicima u maratonu. U Tokiju su prvi put tu čast
doživjele i maratonke.
Predsjednica Organizacijskog odbora Seiko Hashimoto istaknula je
kako su ovo bile Igre uzbuđenja i inspiracije.
“Ove su Igre održane u srcu pandemije, zbog toga
izražavam duboku zahvalnost svima koji su doprinijeli,
svim zdravstvenim radnicima i narodu Japana,” kazala je.
“Sport ima snagu promijeniti svijet i budućnost. Možda će se
olimpijski plaman danas ugasiti, ali nada neće,” poručila je
Hashimoto najavivši Paraolimpijske igre koje će se u Tokiju
održati od 24. kolovoza do 5. rujna.
“Bile su to Igre nade, solidarnosti i mira,” dodao je
predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach poručivši
sportašima.
“Bili ste naša inspiracija. Nadahnuli ste nas ovom ujedinjujućom
snagom sporta. Ovo je bilo još značajnije s obzirom na mnoge
izazove s kojima ste se morali suočiti zbog pandemije.”
Čestitao je i domaćinima na svemu što su učinili za organizaciju
ovako velikog natjecanja u vrijeme pandemije, a potom
kazao: “Proglašavam Igre XXXII Olimpijade
zatvorenima. U skladu s tradicijom, pozivam mlade svijeta da
se okupe u Parizu, u Francuskoj, za tri godine kako bi proslavili
Igre 33. olimpijade,” poručio je Bach.
Olimpijska zastava sada je u rukama Pariza, domaćina sljedećih
Ljetnih olimpijskih igara 2024. godine.
Iduće ljetne OI su za tri godine, no već za šest mjeseci u
Pekingu će se održati Zimske olimpijske igre.
