Nogometni savez Crne Gore (FSCG) izrazio je u ponedjeljak sućut obitelji, Hrvatskom nogometnom savezu (HNS), GNK Dinamo Zagreb, navijačima i cjelokupnoj hrvatskoj nogometnoj javnosti, zbog smrti Zlatka Cice Kranjčara.
“Kao igrač Zlatko Cico Kranjčar ostavio je neizbrisiv trag u
hrvatskom i jugoslavenskom nogometu, dok je baveći se trenerskim
pozivom dao ogroman doprinos u ostvarenju zapaženih rezultata
s klubovima koje je predvodio i reprezentacijama Hrvatske i
Crne Gore”, navodi FSCG.
Crnogorska kuća nogometa podsjetila je da je Kranjčar bio
izbornik nacionalne vrste od ožujka 2010. do rujna 2011. godine,
a reprezentaciju Crne Gore predvodio je na 13 utakmica.
“Sokoli” su pod njegovim vodstom upisali šest pobjeda,
četiri poraza i tri remija i zauzimali 16. mjesto na
FIFA-inoj ljestvici, što je najbolja pozicija crnogorske
reprezentacije u njenoj povijesti.
“Cico, vječna ti slava i hvala,” objavio je FSCG.
Od Kranjčara se oprostila i legenda crnogorskog nogometa,
nekadašnji igrač Rome i Juventusa i kapetan reprezentacije Crne
Gore dok je Cico bio izbornik, Mirko Vučinić koji je na Twitteru
napisao: “Posljednji pozdrav dragom drugu i prijatelju”.
U izjavi za crnogorski portal CDM nekadašnji igrač Rijeke i
crnogorski reprezentativac Radomir Đalović rekao je da je
Kranjčar bio vrhunski trener i čovjek.
“Cico je bio neponovljiv, vrhunski trener i čovjek, imao je
nevjerovatnu karizmu. Gdje god da je radio bio je obožavan, imao
je svugdje rezultate. Ovo je veliki gubitak. Cico je bio
rođeni pobjednik, kao igrač i kao trener”, rekao je Đalović.
Vijest o smrti Zlatka Kranjčara na naslovnicama je svih
crnogorskih portala, tamošnji sportski novinari u kolumnama
navode da je odlazak Cica Kranjačara “rastužio svakog navijača
crnogorske reprezentacije zbog svega što je legenda hrvatskog i
jugoslavenskog nogometa dala, ali se i naglašava kako je
Kranjčar mogao mnogo više učiniti da je duže ostao na
klupi Crne Gore.
Poznati crnogorski sportski novinar Aleksandar Radović u kolumni
na portalu Vijesti.me naslovljenoj: “Cico, hvala ti za 39
nezaboravnih dana”, navodi da je za nešto više od 18 mjeseci,
koliko je živio i radio u Crnoj Gori, “šarmantni hrvatski
trener ostavio takav trag da se i skoro deset godina kasnije o
njemu priča i piše kao o čovjeku koji je, s ekipom koju je
vodio, stvarao čuda i sanjao čudo.”
“Došao je u Podgoricu u veljači 2010. godine, kao “najbolje
čuvana tajna” predsjednika FCSCG Dejana Savićevića, počeo je
priču s tri uzastopna poraza u prijateljskim utakmicama, ali
vjerujući u ono što radi i u one s kojima radi – u,
ispostavit će se, zlatnu generaciju CG nogometa. Te
kvalifikacije za EURO, ta prva četiri susreta, tih 39
nezaboravnih dana, bili su najljepša crnogorska nogometna
(sportska) priča”, naveo je Radović u kolumni.
Kranjčar je smijenjen s kormila crnogorske reprezentacije
nakon njegovog prvog poraza, od Walesa u Cardiffu u
rujnu 2011, ali ne samo zbog poraza već, ispostavit će se
kasnije, zbog sukoba s prvim čovjekom crnogorskog
nogometa Dejanom Savićevićem, s kojim je kasnije preko
medija razmijenio oštre riječi.
Nakon njegove smjene, Crna Gora je poražena od Češke u
doigravanju za odlazak na EURO 2012 u Ukrajini i Poljskoj, dok je
među ljubiteljima nogometa u Crnoj Gori ostalo vjerovanje da
bi se reprezentacija prvi put u povijesti plasirala na veliko
natjecanje da je Kranjčar ostao na klupi.
