Već mi se duže vremena ova tema provlači kroz tipkovnicu prijenosnog računala (koje je s ovakvom baterijom sve samo ne prijenosno), čekajući strpljivo onaj zadnji klik miša.
Povoda je bilo mnogo jer kažnjavanje klubova zbog ponašanja
navijača nisu rijetka pojava iako često prolaze ispod radara.
Posljednji primjer je ovotjedna novčana kazna koju je zadarski
košarkaški kolektiv dobio jer se na gostujućoj utakmici
nacionalnog prvenstva dogodio incident koji kažnjeni klub nije
izazvao.
Baš suprotno, KK Zadar (košarkaški kažnjenik) je svojom pribranom
reakcijom smirio nemile scene u trenutku kad su policijske snage,
kasnije ćemo doznati iz njihovog priopćenja, “opravdano i u
skladu sa zakonom upotrebljavali sredstva prisile”.
Razlog zašto je klub kažnjen je taj što su u neredu sudjelovali
navijači tog kluba (pasivno ili aktivno, u ovom slučaju nije
bitno).
Sada zamislite da se na koncertu dogodi incident, a da kaznu ne
dobije niti organizator niti osobe koje su sudjelovale u
neredima, već kaznu dobije pjevač jer su te osobe došle slušati
upravo njega.
Ovom banalnom usporedbom samo želim prikazati do koje su mjere
određeni sportski savezi u Hrvatskoj povećali opseg kažnjavanja
svojih članova nasuprot opsegu koji to hrvatski zakoni dopuštaju.
Prvenstveno se to odnosi na nogometni savez, a od ove godine i na
košarkaški savez. Ovotjedna kazna samo je kap u moru nelogičnih
kažnjavanja sportskih klubova.
Za početak, razdvojio bih dvije vrste ponašanja na tribinama
kojima navijači donose uplatnice pod bor svom klubu. Jedna su
vrsta verbalni delikti poput uvreda i neprimjerenih povika koje
se ne mogu kontrolirati, dok je druga vrsta malo opipljivija.
Opipljivija za navijače, policajce, a ponekad i za stolice i
ograde na igralištima.
Naravno, prvenstveno su odgovorni oni koji su štetu i počinili i
oni za svoje postupke moraju biti primjereno kažnjeni. To ne
smije biti sporno. Međutim, pitanje je zašto bi za nečije
neodgovorno ponašanje bio odgovoran gostujući klub, odnosno klub
koji nije organizator utakmice?
Krenimo od mjesta gdje se te kazne propisuju. Nacionalni sportski
savez, bio to nogometni, košarkaški ili neki treći, uređuje
sustav natjecanja za koji je osnovan.
Uostalom, savez kao udruženje županijskih saveza i klubova ima
svoj statut koji obvezuje sve njegove članove. Prevedeno, ono što
ti propisuje statut moraš ispunjavati kako bi i dalje ostao član
tog udruženja. Tu također nema ništa spornog.
No, sporno je to što savez proširuje ovlasti koje mu zakon daje.
Ipak bi zakon trebao biti jači od statuta ili disciplinskog
pravilnika, kao što je npr. Ustav pravno snažniji od bilo kojeg
zakona.
Gdje sportski savezi pronalaze osnovu za kažnjavanje kluba koji
nema nikakav utjecaj na događanja na tribinama?
Paradoks je veći kad znamo da niti Zakon o sportu niti Zakon o
sprečavanju nereda na sportskim borilištima nigdje ne propisuje
odgovornost gostujućeg kluba za divljanje na i oko sportskog
terena.
Zakon je predvidio mogućnost da gostujući klub za navijački
sektor gostujućih navijača organizira redarsku službu pa bi se
samo u tom slučaju neki dio odgovornosti mogao prebaciti goste,
ali takve situacije su iznimke.
Zakon o sprečavanju nereda na sportskim borilištima u nekoj mjeri
prati Zakon o obveznim odnosima koji također propisuje samo
odgovornost organizatora. Međutim, pravilnici saveza zaobilaze
sve navedene zakone te prebacuju dio odgovornosti s organizatora
(domaćina) i na gosta koji nema nikakvog utjecaja na organizaciju
samog događaja, odnosno utakmice.
Logično je da, uz odgovornost svakog pojedinca za svoje postupke,
i organizator snosi dio odgovornosti za svoje propuste u
organiziranju utakmice. Ovdje prvenstevno na umu
imam nerede na i oko sportskog terena, korištenje nedopuštenih
pirotehničkih i drugih sredstava ili transparenata koji potiču na
mržnju i netoleranciju. Da je za to odgovoran organizator,
odgovoran je. Ima vremena i sredstava zabraniti svakome unošenje
bilo čega što bi kasnije moglo rezultirati kaznom.
No, ono što po meni (a ni po zakonima RH) nikako ne bi smjeli
biti odgovorni niti gostujući klub niti organizatori događaja su
verbalni delikti navijača. Odgovorni u smislu novčanog
kažnjavanja. U kontekstu organizacije utakmice i sprečavanja
nasilja, niti gost niti klub domaćin nemaju sredstava kako
zabraniti takve delikte na stadionu. Nitko nema.
Kako kazniti klub za nešto na što ne može nikako izravno utjecati
niti to može spriječiti? Baklju ili palicu zaštitar još i može na
ulazu zaplijeniti navijaču, ali na koji način nekome oduzeti
pravo na govor?
Odakle izvire ta osnova za kažnjavanje klubova za izgovorene
riječi gledatelja, jer u hrvatskim zakonima ne postoji odredba
kojom bi se itko treći mogao kazniti za verbalne delikte
pojedinaca ili grupe. Savezi opravdavaju kažnjavanja
disciplinskim pravilnicima koji su ipak interni propisi saveza i
kao takvi su pravno slabiji od bilo kojeg zakona. Dakle,
određujući ovakav način kažnjavanja, sportski savezi uzdižu svoje
pravilnike iznad zakona.
Problem neće nestati kažnjavanjem klubova, a oni sami po tom
pitanju ne mogu ništa popraviti. Već tu svako kažnjavanje gubi
smisao. Dugoročna strategija rješavanja ovog problema ne postoji,
a o edukaciji navijača se i ne pomišlja. Ipak je jednostavnije
kažnjavati. Kazni samo da kazniš.
Klubovi nemaju izbora. Ne poštuju li naredbe saveza, neće moći
raditi ono jedino za što su i osnovani.
Plati pa se igraj.
