Kranjčar spriječio blamažu u posljednjim sekundama
Ukrajinci su razvalili Andoru i izborili dodatne kvalifikacije za SP
2010. i posve je jasno da Hrvatska nije dala sve od sebe u Astani.
Konačnih 2-1 protiv Kazahstana samo je logičan kraj za demoralizirane i
desetkovane nogometaše Slavena Bilića.
Bez previše žara i volje Hrvatska je odigrala posljednju
kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo 2010. protiv Kazahstana.
S obzirom da su Ukrajinci u Andori gol zabili već na samom startu
utakmice, bilo je sasvim jasno da nade u neki veliki preokret oko
promjene mjesta između sunarodnjaka Andrija Ševčenka i Hrvata na
ljestvici skupine 6 nećemo doživjeti.
Hrvatska je u Astani igrala u posve izmijenjenom sastavu u odnosu na
ono što smo naviknuli gledati. No, za razliku od nekih prijašnjih
utakmica, u ovoj nije bilo riječi o eksperimentima Slavena Bilića, već
o ekipi desetkovanoj ozljedama i kaznama. Tako je, primjerice, Dejan
Lovren debitirao u reprezentaciji na mjestu stopera, a u napadu su bili
Ivan Klasnić i Mario Mandžukić.
Hrvatska je na umjetnoj travi blještavog stadiona s pomičnim krovom povela u 10. minuti nakon što je Darijo Srna izveo korner s desne strane, a Ognjen Vukojević
sa sedam, osam metara posve neometan glavom pospremio loptu u mrežu.
Nažalost, hitronogi Kazahstanci izjednačili su samo 15-tak minuta
kasnije kad je Kižnjičenko iskoristio jednu od ne baš rijetkih i
neopasnih kontranapada.
Nažalost, po tko zna koji put pokazalo se da u jeku naših napada
sredina terena i obrana ne funkcioniraju dobro. Jednostavno, Danijel
Pranjić je po tko zna koji put u aktualnim kvalifikacijama ostao u
napadu i preko njegovog boka odrađena je uspješna akcija suparnika, Vedran Ćorluka
nije pratio svog igrača, a sredina terena nije zatvarala ili barem
faulom zaustavljala kontranapade. Previše puta smo to dosad vidjeli da
bi sve bilo slučajnost.
Istina, nakon odigranih 45 minuta, osim rezultatom, nismo imali previše
razloga za nezadovoljstvo. Hrvatska je u prvom dijelu igrala u nižoj
brzini, ali i takva je bila dominantna i opasna. Šteta recimo što lijep
udarac Ivana Klasnića potkraj poluvremena nije završio u mreži umjesto
na gredi.
U drugom dijelu ista priča. Kazahstanci se brane i igraju na kontre, a
Hrvatska napada, stvara prilike i ne uspijeva zabiti. Posebno lijepa je
bila u 51. minuti kad je jedno Pranjićevo nabacivanje lijepo glavom
zahvatio Mandžukić, no golman Mokin je bravurozno obranio siguran
pogodak. U 71. minuti i Mate Bilić je bio jedan na jedan s domaćim golmanom, no i u ovom slučaju Mokin je bio pobjednik dvoboja.
Na kraju, u trećoj minuti sudačke nadoknade Srna je probio desni bok,
fino nabacio, a Kranjčar je glavom postigao pogodak vrijedan
pobjede.Tako ipak nismo doživjeli da je Hrvatska stala uz bok Andori po
ostavljanju bodova u Astani. Naime, samo je Andora ostavila bodove u
Kazahstanu, svi ostali su bili super uvjerljivi i redom su pobjeđivali
Kazahstance na njihovom travnjaku; Englezi su dobili 4-0, Bjelorusi
5-1, a Ukrajinci 3-1. Uostalom, Kazahstan je sve bodove i upisao protiv
Andore.
I tako je u Astani završen put hrvatske nogometne reprezentacije prema
JAR-u. Po drugi put u svojoj kratkoj povijesti ostali smo izvan nekog
velikog natjecanja. Srećom, do novih kvalifikacija za Euro 2012. ima
još puno vremena, dovoljno za konsolidaciju redova i dobru pripremu za
predstojeće izazove.
