Stanje Drage Gabrića i dalje postupno ide nabolje, regaira na prisustvo obitelji i prijatelja, razumije što mu se govori. Sve ide pozitivnom progresijom
Zdravstveno stanje Drage Gabrića je sve bolje, počeo
je čak i govoriti svoje prve riječi pa oporavak u ponedjeljak navečer u
prometnoj nesreći teško ozlijeđenog nogometaša nudi sve veći optimizam, piše slobodnadalmacija.hr
Nakon što se u petak probudio iz kome i otvorio oči, počeo micati
udovima, prepoznavati ljude koji ga posjećuju u prisustvu svoje majke Milene izgovorio je hrvatski reprezentativac i prve riječi od nesretnog događaja. – Mama, mama – pozivao je majku Gabrić što nam je potvrdio i liječnik Hajduka i nogometne reprezentacije Hrvatske Jurica Rakić, te izvijestio o oporavku nogometaša turskog Tranzonspora koji je prošlu sezonu bio na posudbi u Ankaragucuu.
– Stanje Drage Gabrića i dalje postupno ide nabolje, regaira na
prisustvo obitelji i prijatelja, razumije što mu se govori. Sve ide
pozitivnom progresijom, kako vrijeme prolazi tako se za nijansu njegovo
stanje popravlja. Najbitnije je sada u cijelom procesu da nema
nazadovanja, a za oporavak će trebati vremena. Potrajat će sigurno još
neko vrijeme dok se medikamenti ne izluče iz njegova organizma. Kada
dođe u maksimalno budno i svjesno stanje onda se može očekivati da se
tada vrati i govor – rekao je Rakić.
Gabrić sve više pokazuje znakove oporavka. Kao posljedica nesreće i
kome mladi 25-godišnji nogometaš još je uvijek ošamućen i vrlo umoran,
ali kakav je Drago na nogometnom terenu takav je i u bolničkom krevetu,
uporan i žilav, željan što bržeg oporavka. Za razliku od petka kada se tek probudio iz kome sve je više vremena u
budnom stanju. Gabrić klima glavom na pitanja liječnika, a tako se
često pokušava i pridignuti iz kreveta u čemu ga liječnici uvjeravaju da
se još malo strpi i odmara dok se tijelo još malo ne oporavi.
Prijatelji kažu da je gotovo sjeo kada je dan ranije vidio prijatelja iz reprezentacije Darija Srnu, a takav je bio gotovo stalno i jučer prilikom posjeta obitelji i prijatelja.
